sound of silence

«Mislio sam da te znam,

siguran bio u nas,

al' nesto me vuklo taj dan

tim putem baš u taj čas.

Kao grom iz vedra neba

Ti ruku pod ruku s njim.

Upitaj bar, kad već ne znaš

Kako da me ostaviš.

Oči u oči, nije to lako

Al' rastanak barem zaslužili smo.

Oči u oči, a ne ovako

Ko' da se nikad ni sreli nismo.»

...moja brižljivo izgrađena fantazija, kao kula od pijeska, dočekala je svoju plimu...čak i tamo gdje talasi nisu doprli, razjelo ju je sunce...

i tvoje prevare...

.............................................................................................................................................

U jednom trenutku, neočekivani susret, iznenadna spoznaja, panični let kao na usporenom snimku... I ti...ruku pod ruku s njom...

Osmjeh tebi upucen, rasirene ruke za tebe, otvoreno srce, sve se na meni sledilo. U glavi tisina. Nije bilo misli. Samo zlosutna tisina. Kao da sam tek otkrila šta sve život može da donese...

Uzalud se oprem osjećajima, dozivajući u sebi pamet zrele žene...

Želim te baš večeras, baš u ovaj sat, baš u ovaj tren, baš na našem starom mjestu...

...ipak sam samo luckasto žensko stvorenje koje plovi nekim svojim dalekim morima...

..i nada se tebi...
.....................................................................................

Nada je trajala kao i dim cigarete...

ponovno si pobijedio...

 .....................................................................................

ono nedorečeno ostalo je visiti u zraku…

nema nas…postojiš samo ti…I ja…
.....................................................................................

…ne…nemoj mi govoriti kako da te prebolim…

Sanjala sam o noći kad će tvoj pogled ponovno postati prisutnost, postati čulnost, bljesak u noći... moja samoća davala je mom iščekivanju još jači žar. Čekala sam iz sata u sat. Iz dana u dan. Sedmicama. Sva krhka i nemoćna, slomljena neizvjesnošću. I sunce i kiša, i dan i noć, svjedoci su moje želje...

........................................................

Sa svakim dijelom puta stiže se nekuda, na svakom koraku može se otkriti po jedno skriveno lice naše sudbine, dovoljno je gledati, željeti, vjerovati, voljeti...

Linije naših života ponovo su se sastale...ne, nijednog trenutka nisam pomislila da bi se moglo raditi o najobičnijoj slučajnosti...

................................................................

...vrijeme ima dva lica, ima dvije dimenzije, dužinu u ritmu srca, dubinu u ritmu strasti....

I ti...ponovo tu...nepopravljiv i neodoljiv...

....................................................................

Moja brižljivo izgrađena fantazija je kao kula od pijeska, samo čeka plimu. Čak i tamo gdje talasi ne dopiru, razjeda ih sunce. Svaki tvoj poljubac nosi sa sobom okus rastanka, svaki zagrljaj je bijeg bez daha... Hiljadu pitanja prolazi kroz glavu, ali tjeram ih od sebe ne tražeći odgovor...

...................................................

Sreća je tako promjenjiva, isto kao i ljudi.

Zavoljela sam ga...ne znam ni sama ni kada, ni kako se to dogodilo...

......................................................................................

Besciljno zastajem ophrvana tugom toliko složenom da ne može da stane u riječi...Osmjehnem se nekako bolno neubjedljivo... lice blijedo i bezizražajno... Do mene dopire neprijatna tišina praznine...i ponovo onaj beživotni osmjeh...

............................................................................................................

...bijes u meni traži sebi metu...misao stiže do mozga čitavu vječnost prije nego što je tijelo odgovorilo na nju. Ili je u opitanju bila nada, ona nada koja se javi kada se svi snovi sruše i preostane samo lagana agonija pretvaranja...

........................................................................................................

sreća...tako nedokučiva kao putevi do njegovog srca...

život...nalik na tugu bez kraja...

...tajac...

Čudna je ženska psiha....

...........................................................................

...Pokušavam da u sjećanje prizovem svoj san...ali on prejako miriše na izgubljenu nadu...

...........................................................................

Stojim čvrsto na periferiji njegove nemarnosti i drskosti... iz dana u dan dublje tonući u labrint pometenosti u kojem sam se na kraju potpuno izgubila... Moj se osmjeh razbija o njega kao val o liticu...krije se iza svojih riječi, a ispod njih je duboka praznina u koju se propada...Njegova ljubav isparava kao ljetnja kiša, otiče u ispucalu zemlju, kroz žedan kamen i nestaje gotovo bez traga... Lelujavu sponu među nama kidao je prije nego što bi se i uspostavila...Nigdje u njegovom samouvjerenom oklopu nema mjesta pomisli da bi mogao jednom da izgubi.......

.................................................................................

...poslije nekog vremna gubitak ponosa boli više nego sve drugo...

...............................................................................

...raspršio je moj san na hiljade dijelova...

...ostavio me bez odgovora...tražim ga sama u izgubljenim satima dugih noći...

.............................................................................

Čudna je ženska psiha. Tajanstvena i nedokučiva.

......."Igra je pri kraju samo potez ili dva, par nevažnih figura, kralj i kraljica.
Ispred mene ponor, nazad više ne mogu, i nebo je bez zvijezda cijelu godinu. Sad maske skinimo, da svi vidimo, u ovoj igri ko je ko
Bože daj neka te odvede, miljama od mene, neka te zavede i prevari,
Pa da vidiš kako je zaspati na medu, budit se na ledu, dok preko noći svijet se srušio, svijet se srušio"......................

Oči mu nisu zablistale...nije izgovorio ni jednu jedinu riječ...Najradije bih zaplakala zbog njegovog ponašanja...ali bila sam preponosna...

...........sve jače osjećam da mi je sve dalje........

...................................................................................

Tu nema ljubavi... u samom srcu tame, mračnom bespuću, na samom kraju svijeta...ne, tu nema ljubavi...

................................................................................

ironija.....popunjava neku duboku prazninu koja se raspukla pred nama kao nepremostiva provalija...ironija...tamo gdje je suvišna i besmislena......

A sve je moglo biti tako jednostavno...

Ugledavši hladnoću u njegovom oku osjetih se tužnom i praznom...tek što preživjeh jednu propast, na pragu sam nove...nisam bolesna, ali nemoćno spuštam glavu na jastuk, slušajući tešku jeku ove puste samoće...tu unutar mene leži neka tužna priča...

 ..................................................................................

...ukočeno i ćutke uzmam svoj kofer iluzija...

...sakupljam snagu za posljednji zamah krila...

 ..................................................................................

Zar me život nije naučio da ne kombiniram nespojivo?

Na posletku...  

Na posletku, ti si dobro znala ko sam ja... 
Otkud sad te suze, moja mila? 
Rekla si da se za točak bršljen ne hvata... 
Zalud izgužvana svila... 

To je tako...Ne pravi od tuge nauku... 
Mami svetlo na sledećem bregu... 
Okopniće moj otisak na tvom jastuku... 
Kao jezuška na snegu... 

Na posletku, ti si navek znala da sam svirac... 
Brošić što se teško pribada. 
Da me može oduvati najblaži nemirac... 
Da ću u po reči stati, da se neću osvrtati 
nikada... 

...Nešto bezimeno steže srce...sječivo njegove hladnoće zasjeklo je iznenađujuće oštro... ...svaki njegov pogled je imao vrh od bodljikave žice...

...i taj način na koji me NIJE gledao...

........................................................................................................

...upotrijebi riječ volim i svijet neće prestati da se okreče...

...samo sam žena...i imam granicu idržljivosti...

......................................................................................................

Na posletku...bježim... od njega...od sebe...

... začaran krug...prokleto začaran krug...

Nisam očekivala…

............................................................................. 

 
Ne! Glasio je odgovor koji je koji je i u mojoj podsvijesti zvučao isuviše lažno…u pokušaju da ga odbijem, sopstveno tijelo mi nije bilo saveznik…prije izdajica… Primakao se za djelić milimetra bliže, dovoljno da mi otkažu i posljednji tragovi razuma…

…gorio je…

…drhtala sam…

.............................................................................
 

Strogo naređenje koje sam sama sebi izdala, tijelo je jednostavno odbijalo da posluša.......

............................................................................

...ne…to nije bio poljubac…ali zašto su mi se usne micale?...nisam ga grlila…ali šta su radile moje ruke u njegovoj kosi? ...nisam ga ljubila, nisam osjećala njegov miris, nisam ga željela…......ne, samo mi je prijala njegova blizina, samo sam uživala u njegovoj nježnosti, samo sam se grijala na njegovoj vrelini…........

..............................................................................
 

Ne, nisam očekivala…a i neočekivane stvari se dešavaju…

Ponovo…
usred borbe sa maglovitim nedoumicama...
...na trenutak, opijena...zaboravih na sve...
Vođen nekim tajanstvenim nagonom, uspio je pokrenuti moju palu prirodu...žar koji je u meni razgorio uzmače od straha pred nepoznatim... Prije samo nekoliko trenutaka osjećala sam studen i sjetu, a sad mi bi drago što sam opet sama... ponovo jedna od onih koje izmučenom srcu daju prednost nad srećom...jer se iza takve sreće kriju samozavaravanje i obmane...jer će me razoriti iznutra...
Danas mi nudiš samo prolazni predah.
Danas...a sutra? Ne, nisi bio u stanju da sročiš odgovor.


...............................................

Žene kao žene...inatljive i nepromišljene kad su veze u pitanju...

...............................................

...ništa ne treba raditi zbog trenutka...