…….

Uzalud se oprem osjećajima, dozivajući u sebi pamet zrele žene… Želim te baš večeras, baš u ovaj sat, baš u ovaj tren, baš na našem starom mjestu… …ipak sam samo luckasto žensko stvorenje koje plovi nekim svojim dalekim morima… ..i nada se tebi… …………………………………………………………………………. Nada je trajala kao i dim cigarete… ponovno si pobijedio…  …………………………………………………………………………….

Nastavi čitanje →

Sanjala sam o noći kad će tvoj pogled ponovno postati prisutnost, postati čulnost, bljesak u noći… moja samoća davala je mom iščekivanju još jači žar. Čekala sam iz sata u sat. Iz dana u dan. Sedmicama. Sva krhka i nemoćna, slomljena neizvjesnošću. I sunce i kiša, i dan i noć, svjedoci su moje želje…  …

Nastavi čitanje →

Njemu…koji ne zaslužuje to…

Zavoljela sam ga…ne znam ni sama ni kada, ni kako se to dogodilo…   ………………………………………………………………………….. Besciljno zastajem ophrvana tugom toliko složenom da ne može da stane u riječi…Osmjehnem se nekako bolno neubjedljivo… lice blijedo i bezizražajno… Do mene dopire neprijatna tišina praznine…i ponovo onaj beživotni osmjeh…   ………………………………………………………………………………………………   …bijes u meni traži sebi metu…misao…

Nastavi čitanje →

………

Čudna je ženska psiha….   …………………………………………………………………     …Pokušavam da u sjećanje prizovem svoj san…ali on prejako miriše na izgubljenu nadu…     …………………………………………………………………     Stojim čvrsto na periferiji njegove nemarnosti i drskosti… iz dana u dan dublje tonući u labrint pometenosti u kojem sam se na kraju potpuno izgubila… Moj se osmjeh razbija…

Nastavi čitanje →

to je samo život…

Ugledavši hladnoću u njegovom oku osjetih se tužnom i praznom…tek što preživjeh jednu propast, na pragu sam nove…nisam bolesna, ali nemoćno spuštam glavu na jastuk, slušajući tešku jeku ove puste samoće…tu unutar mene leži neka tužna priča…  ………………………………………………………………………. …ukočeno i ćutke uzmam svoj kofer iluzija… …sakupljam snagu za posljednji zamah krila…  ………………………………………………………………………. Zar me život…

Nastavi čitanje →

…….

Nisam očekivala… …………………………………………………………………..    Ne! Glasio je odgovor koji je koji je i u mojoj podsvijesti zvučao isuviše lažno…u pokušaju da ga odbijem, sopstveno tijelo mi nije bilo saveznik…prije izdajica… Primakao se za djelić milimetra bliže, dovoljno da mi otkažu i posljednji tragovi razuma… …gorio je… …drhtala sam… …………………………………………………………………..   Strogo naređenje koje sam sama…

Nastavi čitanje →

Ponovo… usred borbe sa maglovitim nedoumicama… …na trenutak, opijena…zaboravih na sve… Vođen nekim tajanstvenim nagonom, uspio je pokrenuti moju palu prirodu…žar koji je u meni razgorio uzmače od straha pred nepoznatim… Prije samo nekoliko trenutaka osjećala sam studen i sjetu, a sad mi bi drago što sam opet sama… ponovo jedna od onih koje izmučenom…

Nastavi čitanje →